POREMEĆAJI U ČITANJU I PISANJU
Disleksija i disgrafija, specifični poremećaji u čitanju i pisanju nisu bolesti u pravom smislu te reči.
Sa ovim problemima suočeno je čak 10 odsto svetske dečje populacije, bez obzira na kreativnost, inteligenciju ili nadarenost. Mališani koji pate od disleksije i disgrafije imaju probleme pri čitanju, pisanju, izgovaranju ili slušanju.
Deca prilikom slušanja “prevode” jezičke glasove i tako ih razumeju, a prilikom čitanja “prevode” reči u slova, koja se potom pretvaraju u glasove. Ali, mališani sa ovim poremećajima to ne mogu da urade lako, pa sriču, mešaju slova ili teško uče da čitaju. Tako bi, na primer, rečenicu “Živela u ribnjaku dva dobra prijatelja - dabar i vidra”, dete sa disleksijom pročitalo kao “Žibela u ridnjaku bva bodra brijatelja - barad i vibra”.
Roditelji pre dijagnostikovanja ovih poremećaja obično grde dete, misleći da je lenjo, nekoncentrisano ili nezainteresovano za učenje. Stručnjaci savetuju da, ukoliko primetite poteškoće, dete odvedete kod logopeda, umesto da ga grdite ili kažnjavate.
Kako prepoznati disleksiju ili disgrafiju?
Vidljivi simptomi pri čitanju su nepravilno izgovaranje slogova, nepovezivanje reči, sricanje, a u pisanju izostavljanje slova, zamena slova ili slogova, neuredan rukopis, teškoće u razumevanju teksta ili teškoće u izražavanju misli prilikom pisanja. Ovakva deca, takođe, pogrešno upotrebljavaju zamenice ili priloge, zbunjena su u orijentaciji (mešaju levo i desno, gore i dole, juče, danas i sutra), ne umeju da gledaju na sat. Disleksija nastaje iz mnogo razloga, ali najčešći su nasledni
faktor, traumatična situacija za dete, nedovoljno razvijena dominacija moždane hemisfere (često je posledica ovoga i naopako pisanje, odnosno pisanje teksta kao u ogledalu) ili smetnje u motorici. Ovu pojavu prati i nesposobnost raščlanjivanja celine na delove (rečenice u reči, reči na glasove), pa je deci ponekad potrebno i do dve godine da savladaju ovu veštinu.
Uz disgrafiju često se javljaju smetnje u prostornoj orijentaciji, kao i u akustičnom i vizuelnom opažanju. Međutim, ne pate sva deca koja imaju problema sa čitanjem i pisanjem od ovih poremećaja. Nekima jednostavno treba više vremena, naročito ako imaju oštećenje sluha, vida ili govora. Preciznu dijagnozu o ovim poremećajima može dati samo stručnjak.
Prilikom procene da li dete pati od ovih poremećaja ne treba da obratite pažnju samo na vrste grešaka. Mnogo je važniji njihov broj i karakteristične greške koje se uvek ponavljaju (najčešće su mešanje fonetski sličnih slova d-b, b-p, g-k, v- f, dodavanje slova i slogova rečima oblak-obalak, krava – kravava, ili mešanje slovnog ili brojčanog niza val-lav, 23-32...). Deca sa ovim poremećajem često menjaju smer slova u rukopisu, neka slova su mala, neka velika.
Kod intelignetne dece, kažu stručnjaci, ovi poremećaji ponekad se prepoznaju veoma kasno, tek u petom ili šestom razredu osnovne škole, jer probleme nadomešćuju nadarenošću. Deca najčešće nisu svesna da greše, pišu prebrzo ili ne uočavaju prostor stranice predviđen za pisanje, pa prelaze u margine ili na drugu stranu bez reda, imaju probleme sa držanjem olovke, odnosno previše čvrsto je stežu.
Kako pomoći deci?
Stručnjaci kažu da se ovi poremećaji najčešće mogu primetiti već u predškolskom uzrastu. Ukoliko je to slučaj sa vašim detetom, logopedi i psiholozi savetuju da ga ne grdite, ne terate da čita naglas ili često vežba pisanje. Ohrabrite ga da polako počne i pohvalite ga što neke druge stvari radi dobro. Sarađujte sa vaspitačicama ili učiteljicom i međusobno se informišite o teškoćama i napretku deteta. Nemojte detetu stvarati osećaj krivice što mu čitanje ili pisanje ne ide dobro, i nikada ga ne upoređujte sa drugom decom.
Ovi poremećaji nikako ne znače da vaše dete neće biti uspešno u životu ili da se neće razviti u stabilnu i kvalitetnu ličnost. Važno je samo da imate strpljenja, da se konsultujete sa stručnjakom i da stalno radite sa detetom, jer se često deca sa ovakvim poremećajima povlače u sebe, neće da pišu, čitaju i idu u školu, pa je u psihološkom smislu uloga roditelja najbitnija.
IZVOR: Večernje Novosti
Objavljeno: 10. 02. 2010.
Kad dete u adolescentskom uzrastu odbije da ih posluša, roditelji reaguju na dva načina: ili počnu da urlaju ili slegnu ramenima i kažu „Nek ide dođavola!“..
09. 09. 2010.
Što ranije beba počne da jede, pre će savladati žvakanje, gutanje, navići se na nove ukuse i stvoriti dobre prehrambene navike...
08. 09. 2010.
Đačke torbe teške od šest do deset kilograma, zbog čega čak trećina školaraca ima krivu kičmu. Težina tereta ugrožava i srčani mišić...
07. 09. 2010.
Istraživanje američkih naučnika sa Univerziteta Pitsburg sugeriše da je kod žena koje su dojile decu rizik od pojave dijabetesa tipa 2 upola manji...
06. 09. 2010.
















































